Shristi Adhar
Note: THIS POEM MAY OFFEND SOME…PEOPLE..UMM MOST PEOPLE….BUT..THIS IS THE TRUTH…WE CAN’T CLOSE OUR EYES FOREVER…WE CAN’T DENY THE TRUTH…WE CAN’T BE WHAT WE ARE NOT..WE CANT BE INHUMAN HUMANS …ALL OUR LIFE…..
Manav samajko yeutai adhar
Chaina yesma kunai dodhar
Yoni ra linga ko samayojan
Yo..swayam bramha ko prayojan
Sambhog bina k Jeevan hunthyo?
Bramhachari atibadi ko janminthyo?
Yon lai garcha yo..samaj dhakchop
Kunthit uttejana le lyaucha bikaral roop
Kun purush cha yeha doodh le dhoyeko
Baisalu yaubana dekhda hunchan sabai loviyeko
Na umer le rokcha na ragat ko nata le chekcha
Sambhog ko trisna jage sab ek dekhcha
Ma thandina yo kunai Papi bichar
Na ho yo manasik bikar
Yo Prabriti samasta prani ma saman
Satya yehi ho timi mana namana
Tags: literature, nepal, nepali, Nepali poem, poem, Poems, sketches
April 21, 2009 at 8:46 am |
ekai rath kaa 2 paangra, purush ra naari,
eutai prayojan, daurasuruwaal ra saari,
siundo ma sindoor le sajiyeki, naari,
purush ko chahi chussa pareko daarhi,
kati dherai samanata, kati dherai farkak,
prabhu ko mahanata ho ki ,
jodne aakash ra sadak
April 28, 2009 at 10:13 am |
For the longest time my thoughts fought with dos and don’ts in Nepali literature. Finally it is very rewarding for reader like me that someone penned and crafted words on simple humanness. Hope to read more of your work and wishing you the best.
I am sure that there’s lots of goodies in the store for us.